O važnosti udžbenika iz likovne kulture

Ovo je tekst kojim se kolega Abel Brčić obratio MZOŠ na temu mogućeg ukidanja obveznih udžbenika iz likovne kulture.

Poštovana gospodo,

Moje obraćanje Vama u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te Agenciji za odgoj i obrazovanje malo je neuobičajeno, pretpostavljam.
Pišem vam kao učitelj likovne kulture sa 30 godina iskustva u sruci. Radim u osnovnoj školi Petra Kanavelića u Korčuli. Na Državnom natjecanju LIK, kojeg provodite već deset godina, bio sam pozvan među 25 najboljih učitelja mentora 3 puta. Imao sa sreće da sam bio mentor učenicima koji su na spomenutom natjecanju LIK osvojili 2. mjesto u Slavonskom Brodu te 1. mjesto u Puli. Također sam bio domaćin 9. LIK-a u Korčuli 2007 god.
Sve te rezultate postigao sam iz malene sredine kao što je Korčula. Upravo je to bilo jedino moguće uz kvalitetan udžbenik koji je omogućavao kvalitetnu vezu svih nas i svakako doprinosio da se ide ukorak sa strukom. Kada su se u školama pojavili udžbenici iz likovne kulture školama svima nama bili su pravo i revolucionarno otkriće. Rekao sam, a vjerujem i većina mojih kolega učitelja likovne kulture, KONAČNO! Za sve ono za što smo se zalagali postiglo se. Udžbenički komplet postao je tako naša "desna ruka" uz kojeg je nastava postala zanimljiva, pojmovi dostupni i pregledni. Moja iskustva u radu s udžbenicima su zaista velika, a postignuti rezultati to i potvrđuju. Kako se u praksi pokazalo, nameće se potreba i radnih bilježnica. Upravo na taj način mogu biti angažirani svi učenici u kratkom rješavanju i rekapitulaciji pojmova.
Stoga se pridružujem i apeliram da pozitivna iskustva koja pružaju udžbenici i radne bilježnice SVAKAKO ZADRŽIMO, jer su sukladni stručnim standardima.
Ako bi se dogodilo da ukinete udžbenike i time prekinete postignuti standard uz koju smo postizali zavidnu kvalitetu obrazovanja, vratili bi nas silno UNAZAD.
Ne da bi bez kvalitetnog udžbeničkog kompleta moja Korčula bila provincija, postala bi to velikim dijelom čitava Hrvatska.


Učitelj likovne kulture
Abel Brčić