Prijedlozi o sadržaju, položaju i ulozi nastavnog predmeta Likovne kulture unutar NOK-a

DRAGE KOLEGICE/KOLEGE
Ovih je dana na adresu MZOŠ-a upućeno nekoliko dopisa. U njima se nalazi osvrt na NOK ali i zapažanja i prijedlozi struke o položaju predmeta Likovne kulture unutar našeg obrazovnog sustava.
Tekstovi su nastali na osnovu naših zajedničkih zapažanja na stručnim aktivima te su kao takvi i potpisani.

Ovdje donosimo tri teksta:
1) Prijedlozi o sadržaju, položaju i ulozi nastavnog predmeta Likovne kulture unutar NOK-a
2) Osvrt i primjedbe učitelja likovne kulture
3) Doprinos raspravi o NOK-u




1.
PRIJEDLOZI O SADRŽAJU, POLOŽAJU I ULOZI NASTAVNOG PREDMETA LIKOVNE KULTURE UNUTAR NOK-a

Poštovani,
Obraćamo Vam se jer smatramo da se prijedlogom Nacionalnog Okvirnog Kurikuluma otvara mogućnost uspješnog prilagođavanja nastavnog plana i programa potrebama suvremenog obrazovanja. Također vjerujemo da će kroz NOK likovna kultura dobiti mjesto koje joj pripada u današnjem naglašeno vizualnom društvu.

Smatramo da bi se preciziranjem, sistematizacijom i povezivanjem određenih sadržaja mnoga mjesta u sustavu obrazovanja mogla poboljšati te doprinijeti cjelovitosti obrazovanja i rasterećenju učenika.
Uzimajući u obzir naše iskustvo neposrednog rada u nastavi, ciljeve kojima teži suvremena nastava a predviđa NOK, te važnost vizualnog odgoja u suvremenom društvu smatramo sljedeće:

1. Promjena naziva predmeta Likovna kultura u Vizualna kultura doprinijela bi jasnijem i lakšem sagledavanju značenja predmeta; odgoj percepcije i učenje vizualne komunikacije što je ključno u današnjem društvu gdje je vizualna komunikacija temelj komunikacije općenito. Nadalje, takva promjena naziva jasno bi pokazivala učenicima i roditeljima da će kroz nastavu usvojiti sadržaje izrazito prisutne u svakodnevnom životu (komunikacija kroz plakat, film, televiziju, kazalište te fotografiju).

2. Smatramo da je u NOK-u potrebno detaljno razraditi plan i program sadržaja likovne kulture (kao što je to učinjeno s hrvatskim jezikom). S obzirom da je u NOK-u jasno prepoznata važnost usvajanja sadržaja s područja dizajna potrebno je imati na umu da se ti sadržaji već obrađuju na nastavi likovne kulture ali su zbog malog broja satnice nedovoljno zastupljeni.
Također smatramo da bi se u plan i program trebali uvrstiti sadržaji medijske kulture koji se logično nadovezuju na sadržaje likovne kulture. Trenutno su ti sadržaji raspršeni između likovne kulture i hrvatskog jezika čime dodatno opterećuju njegovu satnicu a učenicima je onemogućeno da ih obrađuju sistematično na jednom mjestu.
S obzirom da smatramo da je usvajanje tih sadržaja izrazito važno za cjelokupno obrazovanje u današnjem svijetu od ključne je važnosti da u NOK-u budu detaljno razrađeni te da se obrađuju unutar područja kojem pripadaju – području vizualne komunikacije/kulture.

3. Da bi se sve navedene promjene mogle provesti te da bi se mogli ostvariti svi odgojni i obrazovni ciljevi navedeni u NOK-u smatramo da bi se satnica likovne kulture trebala povećati na tri sata tjedno kao što je to u finskom modelu koji je Hrvatska prepoznala kao najprihvatljiviji. U prijelaznom periodu moguće je vratiti satnicu od dva sata tjedno.
U prilog povećanju satnice navodimo i važnost upoznavanja učenika s kulturnom baštinom, suradnje s muzejima, galerijama i ostalim kulturnim institucijama čime se i sam odgojni i obrazovni proces stavlja u širi društveni kontekst.

4. Nadalje smatramo da je zbog složenosti programa i širine sadržaja potrebno da predmet likovne kulture podučavaju predmetni nastavnici već od četvrtog razreda, kao što je slučaj s glazbenom kulturom ili čak i ranije, od prvog razreda kao što je slučaj sa stranim jezicima.

Vjerujući da ćete naš prijedlog detaljno proučiti,

Učitelji likovne kulture Republike Hrvatske



2.
Osvrt i primjedbe učitelja likovne kulture na Prijedlog nacionalnoga okvirnog kurikuluma za obvezno obrazovanje u osnovnoj školi

I. UVOD
Iz nasljeđa povijesti civilizacija u likovnoj kulturi naznačena su bitna znanja usmjerena na spoznajnu dimenziju i kulturnu ulogu vizualne umjetnosti i dizajna.
Važnost nastavnog predmeta likovne kulture očituje se u prepoznavanju i ovladavanju zakonima estetskog reda i razvijanju vizualnih i stvaralačkih sposobnosti učenika. Usvajanjem vizualnog jezika u toku nastavnog procesa razvija se kreativno mišljenje, a prožimanjem intelekta i emocija otvaraju se mogućnosti širokog percipiranja okoline, obogaćivanja osjetljivosti za vizualne fenomene, komunikaciju i kreativno djelovanje.
Ako je Nacionalni okvirni kurikulum temeljni razvojni dokument koji na nacionaloj razini donosi vrijednosti, opće ciljeve i načela odgoja i obrazovanja te koncepciju učenja i poučavanja otvoren za promjene i poboljšanja na području odgoja i obrazovanja, onda moramo primjetiti:
1. Krajnje je vrijeme da se ispita uloga Likovne kulture u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu
2. Pri tome se svakako mora uzeti u obzir tradicija likovne izobrazbe u hrvatskim školama duga više od 223. godine. Kraljevskom odredbom 1786. godine likovna aktivnost postala je obvezatnim dijelom opće naobrazbe u obrtničkim zanimanjima, te se risarske škole osnivaju u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Malo je europskih zemalja koje se mogu pohvaliti takvom obljetnicom, jer u većini zemalja crtanje postaje službenim nastavnim predmetom tek sredinom 19. st. Ako danas usporedimo status ovog nastavnog predmeta u našem školstvu s europskim zemljama, gdje je u prosjeku zastupljan s dva sata tjedno tijekom cijeloga obveznog školovanja, neka nas ne čudi dno ljestvice koje je zauzela Hrvatska.
3. Svakako treba spomenuti i činjenicu da se 82 % zanimanja i profesija služi likovnošću. Likovna pismenost zastupljena je u svim područjima ljudske djelatnosti: ona je univerzalno sredstvo komuniciranja našeg vremena. Vizualne će medije učenici pravilno koristiti ukoliko na vrijeme osvijeste i usvoje vizualne, oblikovne i izražajne sustave likovnog jezika. Vizualna pismenost se nameće kao komunikacijska potreba u suvremenim multietičkim i multikulturalnim društvima u kojima dešifriranje znaka i slike te prepoznavanje i razumijevanje njihovog značenja predstavlja obrazovni standard.
4. Kulturna baština podrazumijeva ukupnost sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara iz prošlosti koji svjedoče o kulturi jednog naroda. Postoje materijalna dobra naše kulturne i tradiconalne baštine. Ona tvore identitet naroda. Danas u svijetu suvremene globalizacije nestaju granice pa je od velike važnosti da mladi kroz kreativno iskustvo, odnosno opažanjem, istraživanjem te vizualnim izražajem, upoznaju svoju baštinu.
5. Psiholozi su ustanovili da pamtimo 90 % onoga što napravimo, zato individualna
nastava, svakodnevno prisutna u nastavi Likovne kulture, daje najbolje rezultate.

II. NACIONALNI OKVIRNI KURIKULUM ZA PREDŠKOLSKI ODGOJ I OPĆE OBVEZNO OBRAZOVANJE U OSNOVNOJ I SREDNJOJ ŠKOLI
Nacionalni okvirni kurikulum kao temeljni dokument koji na nacionalnoj razini donosi vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja podložan je promjenama i stalnom propitivanju njegovih rezultata. Smatramo da je krajnje vrijeme za ispravljanje pogreške minimaliziranja satnice nastavnog predmeta Likovna kultura, koji je zbog svog radnog, produktivnog karaktera i mogućnosti usađivanja ljudskih vrijednosti, protuteža opsežnim, verbalno orijentiranim programima, usmjerenim na prijenos znanja i podataka. Utilitarni karakter ovih nastavnih sadržaja omogućava razvijanje socijalnih vještina i uvažavanje tuđih sposobnosti, stavova i mišljenja (što je svakako i primarna društvena strategija u sprečavanju neprihvatljivoga, nasilničkog ponašanja, danas toliko prisutnoga u društvu.)

III. ODGOJNO-OBRAZOVNE VRIJEDNOSTI I OPĆI ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI
Novi tip znanja, vještina, vrijednosti i stavova, tj. nove kompetencije pojedinca ostvaruje nastavni predmet Likovna kultura kroz svoje ciljeve i zadaće koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, kreativnosti, rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. Tako svojim nastavnim planom i programom odgovara na zahtijeve koje postavlja život i rad u suvremenom društvu brzih promijena i nadovezuje se na jednu od osam kompentencija Europske Unije - kulturna svijest i izražavanje.
Zadaće Likovne kulture su i temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti hrvatskoga nacionalnoga kurikuluma koje proizlaze iz opredjeljenosti hrvatske obrazovne politike za cjelovit osobni razvoj učenika, za čuvanje hrvatske duhovne i materijalne nacionalne baštine, za europski suživot i za stvaranje društva znanja, kao i opći odgojno-obrazovni ciljevi:
 osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov intelektualni, vizualni?, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima
 razvijati u učenicima svijest o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnog identiteta

IV. NAČELA NACIONALNOGA OKVIRNOG KURIKULUMA
Isto tako mnogi od ovih načela sadržajno povezanih s ciljevima i učeničkim postignućima ili očekivanim odgojno-obrazovnim ishodima koja čine važnu sastavnicu za osiguravanje smislene povezanosti kurikulumskoga sustava i suradničkog djelovanje sudionika u nastavnom procesu, čine temelj rada u nastavi likovne kulture:
 uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav
 poštivanje ljudskih prava te prava djece
 demokratičnost i dr.

V. ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD USMJEREN NA DIJETE I UČENIKA
Smisao nastave je maksimalan razvoj ljudskih mogućnosti svakoga učenika, prema njegovim sposobnostima. Upravo ovakav individualni pristup svakom učeniku tijekom nastavnog procesa specifičan je za nastavu Likovne kulture.
Međutim, u do sada reduciranoj satnici nastavnik je jedva u mogućnosti ostvariti minimum likovnog raspoloženja potrebnog za likovni doživljaj prosječnih učenika, učenika s poteškoćama i „onih koji žele više“. Likovni sat je slojevit, od motivacije, kreativnog rada, usmjerenosti na svakog učenika, do estetskog procjenjivanja i vrednovanja, te je u ovako složenim uvjetima i kratkom vremenu teško sve obuhvatiti i povezati u neku smislenu cjelinu. Vraćanje stare satnice tako napokon postaje imperativ vremena u kojem živimo.

VI. ODGOJNO-OBRAZOVNA PODRUČJA I MEĐUPREDMETNE TEME NACIONALNOGA OKVIRNOG KURIKULUMA
U posebnim odgojno-obrazovnim ciljevima ili očekivanim odgojno-obrazovnim postignućima učenika koja se odnose na stjecanje temeljnih kompetencija u Odgojno-obrazovnom području - razvijene komunikacijske kompetencije (na materinskom i na stranim jezicima) izostavljene su vizualne komunikacije, sinonim za stoljeće u kojem živimo!
U Nacionalnom okvirnom kurikulumu za opći odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj u odgojno-obrazovno Umjetničko područje nije uključen Praktični rad i dizajniranje, iako je dizajniranje u Nastavnom planu i programu za Likovnu kulturu! U procesu dizajniranja treba razlikovati tehničku izvedbu od samog kreativnog procesa: imagitivnog uvida, izražavanja kreativnih ideja, mogućnost istraživanja i ispitivanja vizualnih elemenata i sposobnosti izražavanja likovnim jezikom. Likovna kultura traži poznavanje i korištenje praktične primjene osnovnih elemenata i načela likovnog izražavanja i oblikovanja, likovnog jezika i forme, sadržaja iz povijesti, teorije i tehnologije lik. i primijenjenih umjetnosti, dizajna i vizualnih komunikacija.
Nažalost, Nacionalni okvirni kurikulum također ne predviđa da u osnovnoj školi kao međupredmetna tema svoje mjesto nađe i Estetski odgoj. Neka nas onda ne čudi sveprisutna pojava kiča, poplava kojekakvih postera na zidovima učionica i neuređenost školskih interijera te sve češće devastiranje i zanemarivanje okoliša koje često potiču nasilje.

VII. STRUKTURA NACIONALNOGA OKVIRNOG KURIKULUMA ZA PREDŠKOLSKI ODGOJ, OPĆE OBVEZNO OBRAZOVANJE U OSNOVNOJ I SREDNJOJ ŠKOLI
Dovoljno je samo reći da likovna nepismenost diskriminira i čini osobu nepotpunom.
Zato treba dobro razraditi opće ciljeve Likovne kulture kako bi se učenici propremili:
- na zahtjeve koje će pred njih postaviti daljnje obrazovanje
- zapošljavanje
- život izvan procesa obrazovanja
- vizualno kreativan i inovativan stav u svojoj sredini

VIII. OČEKIVANA POSTIGNUĆA UČENIKA PREMA ODGOJNO-
OBRAZOVNIM PODRUČJIMA
U ciljevima društveno-humanističkog područja navedeni su mnogi iz područja likovne kulture:
- stjecati pozitivan stav prema radu
- usvajati međukulturne kompetencije koje omogućuju razumijevanje i prihvaćanje drugoga i drukčijega bez obzira na spol, rod, kulturnu, socijalnu, rasnu, religijsku, etničku pripadnost
- usvojiti osnovna znanja i pozitivan odnos prema zavičajnoj i hrvatskoj kulturnoj baštini i domovini, kao i prema drugim kulturama, europskoj i svjetskoj kulturnoj baštini
- shvatiti da se isti događaji i pojave mogu tumačiti/prikazivati na različite načine te moći nabrojiti neke od takvih interpretacija (znanost, slikarstvo, film, književnost, mediji, muzejski postavi itd.)
- kritički pristupiti informacijama koje posreduju javni mediji i shvatiti različite uloge medija u životu obitelji i svakoga čovjeka, posebice ulogu medija u oblikovanju stavova i ponašanja ljudi
- iskazati svoje znanje i razumijevanje o sadržajima koji se proučavaju na različite načine (govor, pisanje, kartografsko predočavanje, informacijska tehnologija)
ovdje treba dodati crtež i slika !
- znati primjereno izraziti, verbalno i neverbalno, svoja razmišljanja i osjećaje, itd.

Iako vizualna umjetnost ima važnu ulogu u razvoju razumijevanja fizičke, emocionalne, intelektualne, estetske, društvene, moralne i duhovne dimenzije ljudskoga iskustva, nisu detaljno razrađeni opći ciljevi i struktura predmeta kao što je to slučaj s hrvatskim jezikom, stranim jezicima ili matematikom. Isto tako umjetničko područje odgoja i obrazovanja razvija pristup umjetnosti kao posebnom obliku ljudske spoznaje i svijesti doživljen osjetilima, osjećajima i intuicijom te pridonosi razvoju vrijednosti na osobnoj i društvenoj razini, njihov značaj u Nacionalnom kurikulumu je marginaliziran, a u Temeljnim sadržajma („Temeljni likovni pojmovi raspoređeni su prema likovnim područjima: crtanje, slikanje, modeliranje, dizajn i grafika. Povezuju se pojmovi iz likovne teorije, povijesti umjetnosti i likovne tehnike i tehnologije. Učenici se tako pripremaju za razvijanje kulture sredine u kojoj se nalaze, očuvanje baštine i okoline te materijalih i duhovnih vrijednosti u društvu.“) ne nazire se niti vidi vrijednost i važnost nastavnog predmeta.
Praktičan rad i dizajniranje „u proteklih četrdeset godina neopravdano izostavljeno i zanemareno u kurikulumu obveznog obrazovanja. To se nepovoljno odrazilo na kompetencije učenika na kraju osnovne škole te pri izboru budućih zanimanja. Zato valja ovom odgojno-obrazovnom području posvetiti znatniju pozornost u smislu pripremanja kadrovskih i materijalnih uvjeta za ostvarivanje ciljeva ovog područja te pripremanju javnosti za prihvaćanje ovih sadržaja i aktivnosti.“
Praktičan rad i dizajniranje je uvijek bio i je u Planu i programu za Likovnu kulturu! Vrlo dobro znamo kada je i zašto prepolovljena satnica ovog nastavnog predmeta koji mora postati temelj i osnova za svako dobro i kvalitetno obrazovanje (povećava sposobnost učenikovog kritičkog promatranja i stvaralaštva, usavršava vještine izražavanja vlastitih ideja, koncepata, tehnologije, marketinške strategije, a ima i sve odgovore na zahtjeve vremena).
Estetsko uređenje okoliša – oblikovanje prostornih površina također je zastupljeno u Nastavnom planu i programu za likovnu kulturu.

IX. OČEKIVANA POSTIGNUĆA UČENIKA U STRUKOVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU
Za svaku je pohvalu što bi Opći obvezni dio nacionalnoga kurikuluma „trebao
sačinjavati jezgrovnu strukturu i to iz područja materinskoga jezika i književnosti,
matematike, stranih jezika, informatike i tehnologije, područja biologije, kemije, fizike, povijesti, geografije, tjelesno-zdravstvenoga područja i umjetnička područja likovnih umjetnosti, glazbene umjetnost i dr.“

X. DJECA I UČENICI S POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM POTREBAMA
- djeca/učenici s teškoćama
- darovita djeca i učenici
Zbog artikulacije nastavnog sata u kojoj veliki dio zauzima individualni pristup svakom učeniku, Likovna kultura je idealan izbor za detektiranje učenikovih sposobnosti, za socijalizaciju i za art terapiju. Zbog opuštajućeg, relaksirajućeg i rasterećujućeg karaktera Likovna kultura je nastavni predmet kojeg učenici vole i u kojem uživaju. A to je i svrha umjetnosti, vraćanje ljudskim i humanim vrijednostima.
Osim redovne nastave, radi što kvalitetnijeg individualnog pristupa učeniku treba osigurati i dodatni rad s darovitim učenicima i s onima koji imaju poteškoća u učenju i ponašanju kroz različite nastavne sadržaje: muzeologiju, multimediju (video, animirani film, strip, fotografiju), tekstilni dizajn, scenografiju, batik, grafiku, računalnu grafiku, industrijsku grafiku, grafički dizajn, izradu nakita, rad u koži, tapiseriju, tradicionalne obrte, izradu igračaka, izdavaštvo, rezbarenje, vezenje, modni dizajn, ambalažu, lončarstvo, keramiku, lutkarstvo, čipku, pletenje košara, tkanje, medičarstvo...

XI. OCJENJIVANJE I VRJEDNOVANJE UČENIČKIH POSTIGNUĆA PREMA ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA
Problemski postavljenom nastavom Likovne kulture objektivizira se sadržaj likovnog jezika, a postignuća učenika, zbog individualnog pristupa, prate se tijekom cijelog nastavnog procesa.
Vrjednovanjem dobiveni podaci neprocjenjivi su i govore o razboritosti nastavnih postupaka učitelja, metodama i oblicima rada s učenicima odabranim u artikulaciji nastavnog sata, o kvaliteti rada učenika i škole. Zato svaki učitelj bilježi podatke koji se odnose na kvalitetu i kvantitetu usvojenog znanja. Ovaj proces dobivanja i procjene rezultata izvodi se kontinuirano na svakom nastavnom satu i govori o uspješnosti učenika i učitelja, razrednog odjela ili škole u cjelini.

XII. PRAĆENJE I VRJEDNOVANJE REALIZACIJE NACIONALNOGA KURIKULUMA
Realizacija odgojnih i socijalizirajućih ciljeva, stupanj sposobnosti za estetsko procjenjivanje, kvaliteta rada u nastavi likovne kulture vidljiva je već na ulazu u svaku školu.
HNOS je omogućio kreativno odgovaranje na izazove – izražavanje i sudjelovanje u dijalogu škole i učenika s okolinom. Poznavanje vizualnog jezika, znakova i značenja danas je nužnost. Tako likovna kultura postaje oblik društveno-kulturnog proizvoda, ima svoj doprinos u razumijevanju različitosti društvenih i kulturnih sredina i svijeta uopće, a kritičko ispitivanje vodi boljem razumijevanju.
Likovnom se kulturom obogaćuje zajednica učenja u svakoj školi i gradi privatno i društveno okruženje. Programom likovnog odgoja i obrazovanja omogućava se svakom pojedincu preuzimanje osobne odgovornosti za poboljšanje estetske dimenzije osobnog života i života šire zajednice.

ZAKLJUČAK:
Likovna kultura nije namijenjena samo užem krugu darovitih i posebno zainteresiranih učenika, nego svima bez izuzetka, ali u skladu s njihovim psihofizičkim uzrastnim mogućnostima, jer im pomaže u svjesnom otkrivanju strukturalnih vrijednosti u prirodi, znanosti i umjetnosti kao povezanoj cjelini u smislu razvijanja materijalne i duhovne kulture. Učenici imaju potrebu i želju za istraživanjem prostora i materijala, pa ovu spontanost percepcije i kreacije, kao temelja za razvijanje autonomnosti i individualnosti, treba uvažavati i poštivati.
Likovna kultura integrira različite nastavne sadržaje, a u svakodnevnom životu učenika potvrđuje svoju ulogu u poticanju i organiziranju interdisciplinarnoga pristupa odgoju i obrazovanju.
Likovna kultura ima naglasak na kreativnom procesu i sposobnosti razumjevanja vizualnih pojmova.
Likovna kultura već treće stoljeće opravdava svoju svestranu ulogu i mjesto u odgoju i obrazovanju najmlađih naraštaja.

Učitelji likovne kulture Grada Zagreba




3.
Doprinos raspravi o Nacionalnom kurikulumu za predškolski odgoj i opće obvezno obrazovanje

Obraćamo se ovim dopisom osjećajući nužnim istaknuti značaj nastave Likovne kulture u sklopu sveukupnog obrazovanja djece, a radi ostvarivanja što kvalitetnije nastave kroz koju će se obrazovati i odgajati nove generacije učenika Republike Hrvatske.
Namjera ovog dopisa nije samo podsjetiti na bitne aspekte obrazovanja i odgajanja unutar skromne satnice likovne kulture, već i doprinijeti stvaranju tla za razvijanje kreativnih i slobodoumnih individua kojima sustav školovanja treba pomoći da razvijaju svoje afinitete i talente.

U nekoliko točaka nabrojati ćemo mnoge načine kojima nastava likovne kulture djeluje na odgoj i obrazovanje učenika.

- U predškolskom razvoju i u periodu od prvog do četvrtog razreda osnovne škole, likovnost je nezamjenjiv posrednik u tumačenju i prihvaćanju svih vrsta znanja i apstraktnog mišljenja.

- Savladavanje likovnih vještina u ovom periodu iznimno doprinosi razvoju motoričkih sposobnosti učenika.

- Gotovo svi nastavni predmeti u razdoblju od prvog do četvrtog razreda osnovne škole u svom metodičkom materijalu podrazumijevaju crtanje odnosno likovno prikazivanje određenih pojmova. Činjenica da se crtanje i slikanje upotrebljava na «nelikovnim» predmetima nikako ne može zamijeniti samu nastavu Likovne kulture, dapače, ona ilustrira njenu neophodnost za razvoj svih djetetovih sposobnosti.

- Upoznavanje likovnih tehnika i jezika likovne kulture mora se ostvarivati u posebno osmišljenim nastavnim jedinicama i ne može se smatrati da je ono savladano kroz sadržaj drugih nastavnih predmeta. Da bi se dijete njime moglo kreativno i samouvjereno služiti ono ne može biti sporedno sredstvo nastave već zahtjeva potpunu usmjerenost dječje pažnje.



Nužnost upoznavanja likovnog jezika i razvijanja kreativnosti u višim razredima osnovne škole još je dubljeg značenja za razvoj djeteta:

- U sistemu HNOS-a usvojen je stav da učenici na nastavi trebaju provoditi što više vremena aktivno sudjelujući u procesu učenja, te je preporučeno da se na predmetima viših razreda izbjegava pasivna predavačka nastava. Ovakav način rada moguće je tijekom cijele školske godine izvesti isključivo i samo na nastavi likovne kulture. Učenici sve zadane nastavne teme i pojmove usvajaju kroz vlastiti praktični rad te kroz neposredno iskustvo. Svaki učenik individualno doživljava ponuđena znanja. Usvajajući nova iskustva koriste sve svoje individualne resurse – od manualnih i intelektualnih, do duhovnih i emocionalnih aspekata vlastite osobnosti. Kroz ovakav pristup dozvoljava im se da uče, razumiju i prihvate spoznajne pojmove i norme kao svoje vlastite.
- U sklopu vlastitog praktičnog rada učenici se na nastavi likovne kulture oslanjaju na samostalno istraživanje, uočavanje, osmišljanje radnog procesa, razvijanje radnih navika, i duhovnih dimenzija svoje osobnosti. Likovna kultura ne podržava kopiranje i preuzimanje šablona već se trudi dijete odgojiti tako da ono vjeruje u svoju sposobnost razmišljanja i zapažanja. Učitelčj likovne kulture trudi se poticati učenika da razmišlja vlastitom glavom.

- Nastava likovne kulture usmjerava djecu na stvaralački opažaj. Kako mi zapravo ne gledamo očima, već umom, razne vježbe promatranja i opažanja zapravo su vježbe mišljenja i razmišljanja. CILJ NASTAVE LIKOVNE KULTURE JE: UČENIKE NAUČITI GLEDATI, NE SAMO UMJETNIČKA DJELA, VEĆ SVIJET U CJELINI.

- Nagrađujući i ističući važnost vlastitog samostalnog uočavanja i povezivanja spoznaja, nastava likovne kulture kod učenika potiče samopoštovanje. Reproduciranje postojećih činjeničnih znanja koje se, unatoč svim naporima metodičara, podrazumijeva na drugim nastavnim predmetima, uči djecu da vjeruju u ispravnost tuđeg znanja i da podcjenjuju vlastite procese promišljanja i otkrivanja znanja.

- U vrijeme dominacije vizualnog – fotografije, plakata, designa, televizije, interneta, i mobilnih aparata, nužno je razvijati vizualnu pismenost svakog pojedinca. Ona se na nastavi likovne kulture ne bi trebala provoditi isključivo praktičnom upotrebom likovnih tehnika, već i upoznavanjem djece sa likovnim temama, simbolima i asocijacijama koje određena vrsta likovnosti nosi. U današnje doba vizualno se putem masovnih medija utječe na najdublje i najintimnije stavove i osobnost pojedinaca. U vremenu kada se vizualnim putem konstruiraju umjetne vrijednosti, vizualna pismenost je najviša vrijednost jer omogućuje stvaranje zaštitnog mehanizma, to jest slobode mišljenja. Oduzimanjem prilike da se upoznaju i kritički promišljaju vizualna sredstva masovne komunikacije, stvarat će se nekritička masa kojom je lako manipulirati u pokušaju prodaje svakojake robe što je neprihvatljivo političko stajalište oprečno ciljevima odgajanja slobodoumne djece.

- Likovna kultura podržava neukalupljenost i individualnost djece koja se u likovnom izrazu neposredno izražava. Podržavanje djece u takvim stavovima pruža im sigurnost na putu k samostalnom otkrivanju neobičnih strategija za rješavanje problema – ne samo onih likovnih, nego problema uopće.

- Nastava likovne kulture omogućuje stručno osposobljenom likovnom pedagogu da promatrajući učenike i njihovo likovno izražavanje prepozna eventualne poteškoće u emotivnom razvoju, te detektira specifičnosti psihičkog razvoja svakog djeteta. Likovno izražavanje koristi se kao terapija za smirivanje agresivnog ponašanja i liječenja trauma, te se nikako ne bi trebalo dogoditi da bude dostupno samo onoj djeci čiji roditelji ovakvu pomoć mogu platiti, već se kroz osnovnoškolsko obrazovanje mora učiniti dostupnim svoj djeci.

- Nastava likovne kulture omogućuje osjećaj uspješnosti učenicima koji često nisu odlični u ostalim domenama znanja, te je posrednik u stvaranju ugodnog ozračja za učenike tog tipa.

- Kurikulum navodi da se djeci koja su nadarena treba omogućiti razvoj njihovih sposobnosti. Ovakva odredba teško je izvediva za djecu koja su likovno nadarena, jer se ograničavanjem uvjeta rada likovne kulture na jedan sat tjedno diskriminiraju djeca s naglašeno vizualnim tipom inteligencije.

- Nastava likovne kulture prilagođena je razvoju osobnosti i one djece koja nisu vizualni tipovi. Sposobnosti likovno netalentirane djece nagrađuju se u područjima kao što su marljivost, uloženost truda u razvijanje vlastitih sposobnosti, opažanje, povezivanje znanja i slično. Kroz likovnost djeca uvježbavaju vještine kreativnosti, originalnosti, kombinatorike, proporcionalnog uravnotežavanja, hrabrosti za eksperiment, pronalaženje neuhodanih putova i odlučnosti.

- Kurikulum kao jedan od ciljeva navodi upoznavanje učenika s temeljnim razvojnim pravcima u likovnoj umjetnosti. Povijesne stilske karakteristike ne bi se smjele tumačiti samo na «nelikovnim» predmetima – povijesti i vjeronauku, već bi se povećavanjem satnice likovne kulture trebalo omogućiti da se spomenuti nastavni sadržaji obrade i na nastavi likovne kulture. Ova znanja trebala bi biti povezana s praktičnim iskustvom svakog učenika, a ne biti činjenica koja se tumači bez razumijevanja kreativnosti unutar stilskih odrednica određene likovnosti.

- Nužnost postojanja nastave likovne kulture u osnovnim školama očituje se i u nastavku školovanja. Niz zanatskih škola zahtjeva razvijenu likovnost koju nadograđuju. Neke od njih su stomatolog, frizer, ugostitelj, aranžer hrane, dizajner odjeće, metala i stakala, slastičar, cvjećar, zidar, soboslikar, optičar i krojač. Mnogi programi visokih učilišta također podrazumijevaju likovno predznanje. Neka zanimanja zahtjevaju više veći stupanj znanja i vještina (arhitekt, inženjer građevinarstva, snimatelj, montažer, designer, scenograf, stilist itd...), a neka zahtjevaju manje (strojar, biolog, geodet, liječnik. itd...). Također tu treba spomenuti i usko profilirani studiji likovnih umjetnosti.



Nakon navođenja nekih od značajnijih aspekata nastave likovne kulture u razvijanju i poticanju sposobnosti djece tijekom predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja, skrenimo pozornost i na širi aspekt likovnosti u našem društvu.

Škola bez nastave Likovne kulture bila bi nezamisliva. Ništa nas poput dječjih likovnih radova koji se veselo šarene s panoa školskih hodnika ne uvodi tako potpuno u ozračje dječjeg svijeta. Ništa nam jasnije ne ilustrira način na koji svojim mislima obuhvaćaju svijet. Dječji likovni izraz je nezamjenjiv posrednik između znanja odraslih i saznanja djece – njime poput čudesnog optičkog aparata jasno možemo vidjeti svijet unutarnjeg bića djeteta. Oni izražavaju nevidljivo – kroz dječji crtež vidimo dječju dušu.

Napomenimo za kraj i neophodnost likovnosti u svakodnevnom životu odralih.

Možemo li zamisliti kakav bi svijet bio kada likovnosti ne bi postojalo – kakav bi bio razvoj biologije, medicine, fizike, kemije i mnogih drugih znanosti bez crteža? Kako bismo komunicirali u saobraćaju bez postojanja prometnih znakova koji se koriste isključivo likovnim jezikom – bojom oblikom i crtežom? Bismo li mogli rekonstruirati povijesna događanja bez postojanja slika, grafika i skulptura ondašnjih suvremenika? Ili razumjeti zemaljska prostranstva bez crtanja zemljovida? Bismo li mogli predočiti božanske sfere bez slika i kipova svetaca? Koliko je presudano oblikovanje (dizajn) proizvoda za uspjeh na tržištu?

Dužni smo novim generacijama osigurati ako ne bolje, onda barem jednako likovno znanje koje je nama pruženo, kako bi u suvremenom svijetu mogli funkcionirati slobodno i samostalno, te kontinuirano nadograđivati baštinu svojeg društva.

Jer svaka nepismenost – a naročito likovna - diskriminira i čini osobu nepotpunom, što svakako nije cilj obrazovanja u suvremenom društvu.


Učitelji Likovne kulture Bjelovarsko-bilogorske županije